Sv. Franjo Asiški nije sastavio Molitvu sv. Franje

PROVJERAVAMO: Je li sv. Franjo Asiški autor molitve „Gospodine, učini me oruđem (svoga/svojeg) mira“

Naslov Molitve za mir, kako se također naziva, piše se i kao Molitva sv. Franje (Asiškog), primjerice na stranici Radio Marije, na stranici Svetišta Majke Božje Trsatske i na portalu Vjeronauk. Portali Muževni budite i Vjera opisuju ju kao snažnu molitvu sv. Franje, a portal Žena vrsna navodi da je to „omiljena njegova molitva“.

Sličan je tekst pjesme „Bože moj, dopusti mi“, za čijeg se autora također navodi sv. Franjo. Tako na portalu Book piše: „Ova pjesma je molitva svetog Franje“, a na stranici Đakovačko-osječke nadbiskupije u notnom zapisu i pripremi za vjeronaučni sat podnaslov je „Molitva sv. Franje Asiškog“.

S druge strane, neki mediji osporavaju Franjino autorstvo Molitve za mir. Portal Kraljice mira piše da je molitva svecu pripisana, portal Bitno da „suprotno uvriježenom mišljenju, autor ove molitve nije sv. Franjo, ali dobro pogađa njegovu duhovnost“, a portal Svjetlo riječi da je to najpoznatija franjevačka molitva, no „sam sv. Franjo iz Asiza nema nikakve veze s njom“.

Spisi sv. Franje Asiškoga objavljeni su u hrvatskom prijevodu u Franjevačkim izvorima u izdanju Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine 2012. godine. U Uvodu je naznačeno da Franjevačke izvore sačinjavaju spisi svetih Franje i Klare Asiške, njihove prve biografije te papinske bule, povijesna svjedočanstva i kronike iz prvih stotinu i pedeset godina franjevačke tradicije.

„Postoje samo dva sačuvana primjerka Franjina vlastitog rukopisa (autografa). To je komadić pergamenta ispisan s obje strane, koji je Franjo dao bratu Leonu dok su bili na La Verni. On sadrži na jednoj strani molitvu Hvale Bogu višnjemu, a na drugoj Blagoslov bratu Leonu“ (str. 15). „Naše znanje o drugim Franjinim spisima zahvaljujemo onom što su nam prenijeli u rukopisima njegovi prvi sljedbenici“, dodaje se (str. 16).

Među objavljenim spisima, bilo Franjinim bilo njegovih životopisaca, nema molitava koje počinju riječima „Gospodine, učini me…“ ni „Bože moj, dopusti mi…“

Međutim, postoji donekle sličan tekst molitve u spisu Opomene pod naslovom „O kreposti koja suzbija manu“ (str. 204), ali se ne radi o istovjetnom sadržaju.

Franciskolog mr. sc. o. Ivan Bradarić, OFM Conv., potvrđuje nam da molitvu čiji početak u hrvatskom prijevodu glasi: Gospodine, učini me oruđem svoga mira: Gdje je mržnja, da donosim ljubav! Gdje je uvreda, da donosim praštanje! Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo!… „ne donosi nijedan od najstarijih izvora, pa čak ni onih zbirki kasnijega datuma, u kojima su sačuvani i preneseni Franjini spisi i molitve“.

„Ta molitva, iako u nekim elementima odražava emotivno raspoloženje, pa donekle i duhovnost svetog Asižanina, nije njegova“, dodaje.

„Na pitanje je li sv. Franjo sastavio „Molitvu sv. Franje“, možemo dati vrlo kratak i nedvosmislen odgovor. Nije!“, zaključuje o. Bradarić i objašnjava zašto se tako naslovljava:

„Tekst molitve anonimnoga autora Belle prière à faire pendant la messe objavljen je na francuskom jeziku u prosincu 1912. u časopisu La Clochette, od svećenika i urednika Esthera Augustea Bouquerela (1855. – 1923.). Radi se o pobožnom vjerskom biltenu s oko 8 tisuća pretplatnika, namijenjenom za pripravu vjernika za slavlje svete mise. Budući da je otac Bouquerel uređivao, a većim dijelom i sam pisao priloge za La Clochette, neki smatraju da je upravo on i autor molitve. Molitva je kasnije prevedena i 1916. objavljena na talijanskom jeziku u časopisu Osservatore Romano. Na taj način otvorio se put ovoj molitvi do srca brojnih ljudi diljem svijeta. Iste će je godine objaviti i La Crroix, pod zagonetnim podnaslovom Une prière très ancienne (Vrlo drevna molitva).

Bilo je to vrijeme Prvoga svjetskog rata, kada su, kao i u svakom drugom ratu, ljudi čeznuli za mirom. Tako se ova molitva ponudila kao najbolje rješenje da utješi brojna ranjena i nemirna srca. Osjetio je to i franjevac kapucin Étienne Benôit iz Pariza koji je ovu molitvu objavio kao sličicu uz prepoznatljivi lik sv. Franje Asiškoga, s naslovom Molitva za mir. Pridružio se tom djelu i protestantski pastor Rambaud, te je svoj poduhvat proširio na djelo pomirenja između francuskih i njemačkih reformatora. On je molitvu uz otisnut potpis: Pripisuje se sv. Franji Asiškom, tiskao u tisućama primjeraka na raznim jezicima i u raznim europskim zemljama, a kasnije se proširila sve do Kanade i Amerike. Sve nakon toga je povijest koju i mi danas dijelimo i istražujemo.

Molitvi su, uz brojne popularne, duhovne i poticajne tekstove i komentare, poneki pristupili na veoma znanstven način, istražujući ovaj fenomen. Tako je 2001. godine izišla knjiga Christiana Renauxa La prière pour la paix : Attribuée à saint François: une énigme à résoudre. Ovo je do danas najcitiranije djelo koje nudi dokumentirano istraživanje molitve, pokazujući podrijetlo teksta i prateći faze njegovog univerzalnog širenja. Manje povijesni a više duhovni pristup temi imao je i Leonardo Boff koji je objavio djelo A oração de São Francisco: Uma mensagem de paz para o mundo.

Sve prethodno rečeno potvrđuje i vrsni franciskolog Fernando Uribe, OFM, u knjizi Leggere Francesco e Chiara d’Assisi u izdanju Edizioni Biblioteca Francescana iz 2013, u kojoj 52 – 53 stranice donosi o ovoj temi opsežnu bibliografiju.“

ZAKLJUČAK: Netočno je da je sveti Franjo Asiški autor Molitve za mir, te ju je, iako donekle odražava njegovu duhovnost, zavaravajuće naslovljavati Molitvom sv. Franje.

***

Rubriku „Glas istine“ u okviru projekta „KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama“ Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom „Glas istine – Vox Veritatis“ želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke Crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.